Alternativna Internet stranica jednom nedeljno objavljuje tekstove iz časopisa “Ženski pokret” koji je javnosti dostupan u digitalizovanoj građi kolekcije Narodne biblioteke Srbije. Tekstove prenosimo u izvornom obliku, bez izmena u gramatici, interpunkciji i terminima. Danas čitajte tekst “O problemu celibata ženskih činovnika” iz broja 8, iz 1924. godine.


U poslednje vreme množe se vesti da vlade feminističnom pokretu inače naklonjenih država, kao što Českoslovačka, Nemačka, Austrija i druge, nameravaju u cilju štednje i odstranjenja suvišnog činovništva zavesti celibat ženskih činovnika u državnoj službi. I ako se ti glasovi moraju uzeti za sada cum girano salis, fakat je, da se svugde, posle jake blagonaklone predusretljivosti opaža izvesna averija protiv javnog rada žena, osobito udatih. Glavni uzrok je velika nezaposlenost i opterećeni državni budžet. Tako u Pragu banke ne primaju više ženske sile, Beč ozbiljno premišlja na otpuštanje udatih učiteljica i t. d. Sam problem je vrlo zapleten i ima mnogo pro i contra argumenata. Jer, ako je zbilja u nekim državama nezaposlenost došla do tog stepena da očevi porodica ne mogu dobiti zarade, unatoč najlepših preporuka, onda je zacelo nepravedno ako nadležna vlast u jednom slučaju dozvoljava da joj građani gladuju, a u drugom slučaju namešta muža i ženu, dakle daje dvostruku zaradu. To isto važi za privatna preduzeća. S pravom naglašuju privrženici predloga celibata ženskih činovnika da žena u domaćinstvu lakše nađe posla nego muškarac, i pošto je njen javan rad često manje cenjen, a obično rđavije plaćen nego muževljev, njena je dužnost da mu prepusti svoje mesto. Protiv tome govore važni argumenti kao što je zakonom zagarantovana ravnopravnost muža i žene, slobodna konkurencija i t. d. Ostaje otvoreno pitanje, kako dakle da se spase država od tereta suvišnog činovništva, a da se ne povredi princip ravnopravnosti žene i muža, koji je kod naroda visoke kulture čast celokupnog modernog shvatanja života i koji je neoboriv?

To ograničavanje moglo bi se provesti samo na taj način, što bi se zakonodavnim putem zabranilo istovremeno postavljanje muža i žene, t. j. da pri sklapanju braka jedan ili drugi suprug mora napustiti službu. Naravno ‘samo dok rđave novčane prilike to iziskuju’ i samo u slučajevima, gde se tiče naročito cenjenog i izvanrednog rada kao što je n. pr. bilo kod g-đe i g. Kiri, gde bi se na svaki način morala činiti iznimka. Da li bi se ovaj predlog imao ticati ranijih ili tek od sada sklopljenih brakova to je detalj, koji ne menja principijelno rešenje ovog teškog problema. Konačni uspeh toga predloga bio bi vrlo sličan obligatnom celibatu ženskih činovnika, ali ne istovetan, i što je glavno, princip ravnopravnosti žene i muža ne bi bio porušen. Po sebi se razume, da u većini slučajeva žena bi bila ta koja bi istupila iz javnog života i koristila bi tim sebi i državi. Ali u izvesnom malom broju slučajeva, gde je žena jača radna snaga nego muž, desio bi se obratni slučaj – opet u korist države. Iz početka bi to mnogima izgledalo smešno, ali društvo bi se na to naučilo, kao što je to bilo i prema ostalim tekovinama feminističkog pokreta. Broj brakova, gde je muž usled bolesti, starosti, psihofizične urođene slabosti manje sposoban za javan život nego žena, veći je nego što se misli. Zašto se ne bi on mogao baviti lakšim privatnim radom ili s domaćinstvom? Kad trgovaca se često opaža, da je žena mnogo spretnija za trgovanje i za finansijalne tranzakcije nego muž. U Francuskoj vode mnoge žene sasvim samostalno razne trgovinske radnje. Za birokratsku službu bila bi žena još sposobnija. Naravno da bi se svi naši bračni zakoni morali tim novim prilikama i izuzetnim slučajevima prilagoditi.

Jedno je sigurno, da se socijalno-politički problemi sadašnjsoti ne dadu rešiti po kalupu prošlosti. Tempora mutantur. Obligatni celibat ženskih činovnika je staro željezo, s kojim se ne da više vojevati.

D-r Julka Hlapec-Đorđević


Ostale tekstove iz ove rubrike pročitajte u nastavku:

O nasledstvu porodičnog imena

Prvo ustupanje univerzitetske katedre ženi: Čestitam vam gospođice, ušli ste u pakao

Iz Ženskog pokreta 1923: “U zagrljaju za novac”

Poreklo braka i porodice

Iz Ženskog pokreta: Njegoš o ženama

Iz Ženskog pokreta: Dositej o ženama

Iz Ženskog pokreta: Književna anketa o našoj ženi

U Ženskom pokretu: O ženi muslimanki

Iz Ženskog pokreta: Uzrok moralne nejednakosti između ljudi i žena

Književni pregled iz 1922: Moklerova dela i polemika o prostituciji

Zakon o advokatima i žene

“Nova pojava u našem društvu”: Promena vere radi ponovne bračne veze

Oslobođenje žene

Prava žene u porodici

Prava žena neće se izmoliti predstavkama već organizovanom i energičnom borbom

Mogu li žene doći na univerzitetsku katedru?

Učenice 1921. o sebi i modernoj ženi

“O emancipaciji ženskinja”

Jedna nepravda: “Dodatci na skupoću ženama državnim činovnicima”

Krivična odgovornost ženina

Srpska žena pred zakonom: O nasledstvu

Srpkinje i Opštinski izbori

Udruženje nastavnica srednjih i stručnih škola

Žensko pravo glasa

Zašto tražimo ženska prava? Žena i politika

Najzad

Uzalud

Prvi tekstovi Ženskog pokreta: Prava žena pred zakonom 1920.

Leave A Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *