Klasičan spoj slikarskog i skluptorskog ovde je pohvala uzajamnosti: kultivisano likovno potpomognuto kultivisanim tehnološkim i eto tajne ove neobične izložbe. Odabrani likovi su akteri dešavanja. Oni bude maštu i strah u isto vreme – ovako izložbu “Unutrašnji pejzaž” Zorana Aleksića Kokija vidi istoričarka umetnosti i muzejski savetnik, Radmila Vlatković. Otvorena je u sredu u Galeriji Fakulteta umetnosti u Kosovskoj Mitrovici.

Raznolikost i spoj više jarkih boja, neobičnih definisanih i nedifinisanih oblika koji ‘teraju’ na razmišljanje – ono je što oči običnog posetioca mogu videti na Aleksićevim radovima.

Sam autor kaže da je Unutrašnji pejzaž neka vrsta autoportreta.

„Pejzaži koji nam se javljaju u snovima, na simboličan način. Nisu nešto što observiramo pa crtamo kako jeste već naprotiv jedna nova vizija koja zapravo obitava u nama sve vreme i koja prati naša osećanja, naše emocije, uspomene,“ ističe.

 „Jedan psihoanalitički osvrt samog sebe,“ navodi.

Biser, Plesači, Školjka, Pogled kroz prozor, Babin Zub, Kiklopovo oko, Slučajni Portret, Porter mornara, Pre oluje, Sazvežđa, Senke, Svirači – neki su od radova koji su izloženi u Galeriji Fakulteta umetnosti.

Nastajali su, po rečima Aleksića, u periodu od 2008. do danas, a ono što se krije iza njih je „magijski pristup crtežu, nešto poput praistorijskog slikarstva ili orijentalne umetnosti nekih plemena“.

„Da estetika ne bude na prvom mestu, već zapravo taj ritualni pristup, taj magijski pristup – pristup koji faktički vodi u nešto nepoznato.“

„To je suština svih tih radova. To su ta neka razmišljanja pomalo nadrealistička, poput toka svesti. Kad krenete u nešto, a ne znate šta će izaći, na kraju se desi, aha to je to,“ zaključuje Aleksić.

Postavka njegovih radova biće otvorena do 25. marta.

U nastavku pogledajte fotografije sa izložbe.

Leave A Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *