U rubrici “Književnost sa Kosova” svake nedelje objavljujemo poeziju, prozu, eseje, kritiku autora sa Kosova i Metohije, koji su dali trajniji doprinos književnoj umetnosti u protekle dve decenije 21. veka. Odabir priloga za ovu rubriku vrši pisac i književni kritičar Aleksandar Dunđerin koji sastavlja i propratne beleške o autorima. Danas čitajte “Glad” i “Dolazi satana” Živojina Rakočevića.
***
GLAD
Ovdje se djeca prave zbog gladi,
ovdje je glad zamjena za poštenje,
ovdje su siti ljudi leševi,
ovdje gladne oči pomjeraju brda,
(ako bez hljeba sunce kuću dočeka poješće je braća),
ovdje su najgladniji oni sa kostima od zlata,
ovdje je carstvo pritvorne podmukle gladi,
ovdje je gladna riječ ušla u knjige i pretvorila ih u drvo,
ovdje glad čeka da otvorim usta i pojedem ovu pjesmu,
ovdje milioni zbog gladi mrze,
ovdje samo jedan zbog gladi voli,
ovdje je stid od gladi kvasac za hljeb,
ovdje nema sirotinje,
ovdje zemlja rađa žive ljude,
ovdje je glad naopaka sloboda,
ovdje je glad osnovna sila vlasti,
ovdje Bog manom svakog jutra zemlju pokrije,
ovdje ljudi vjeruju da su gladni.
Naša jedina vjera je glad.
DOLAZI SATANA
Dolazi satana na groblje mojih djedova
i pita me za unuke
(Jedan štap sam u noći bježi iza brda
i traži drugi da se nasloni)
Dolazi satana i nalaže vatru
Bere oskoruše i sječe granu
na kojoj smo se ljuljali
Dolazi satana
na bunjište
i ognjište
na strnište
i žilište
na crkvište
i vidište
Dolazi satana
u pjesmu
u kašiku
u hljeb naš nasušni
dolazi satana
***
Beleška o autoru
Živojin Rakočević je rođen 1973. godine u Selima u Morači (Crna Gora). Završio Filološki fakultet u Prištini, i od tada živi u Gračanici nadomak Prištine. Posle Grigorija Božovića možda i najveći srpski hroničar sa Kosova i Metohije. Dao izuzetan doprinos opstanku i razvoju srpske kulture i srpskih medija nakon ratnih dešavanja 1999. godine. Osnivač i urednik Glasa juga i Radija KiM, direktor Doma kulture Gračanica, novinar beogradske Politike. Njegov inteletkualni angažman i borba protiv jednoumlja a za slobodno i kritičko mišljenje poslednje dve decenije, bacili su u zasenak njegovu izuzetnu poeziju, koja svojom autentičnošću prevazilazi regionalne okvire. Za Živojina Rakočevića Kosovo je mitopoetski prostor, a mitopejsko, kako je uočio dr Petar Penda, igra krucijalnu ulogu u njegovom stvaralaštvu i u slikanju dinamike identitetskih preobraženja. Pesme koje su ovde objavljene štampane su u knjizi Glad (2010). Pre nje Rakočević je objavio pesničke zbirke: Bogu dušu (1994), Žitije kamena (1995), Čekajući metastazu (1996), Povratak u katakombe (1998). Zastupljen u zbornicima i antologijama. Objavljuje u naučnim časopisima, publikacijama i štampi radove iz oblasti književnosti, književne kritike i novinarstva.
***
Sve navedene knjige možete kupiti ili pozajmiti za čitanje u bilbioteci Privatnog kulturnog centra Akvarijus (Strahinjića Bana 4, Kosovska Mitrovica).
Јако ме занима одакле је ова биографија, то јест, које ово уопште написао? Баш бих захвалан да то могу да сазнам.